"Od ponedjeljka pravna država!", reće jednom jedan, skide gaće i sjede u trnje. Da njegov entuzijastični usklik nije metastazirao u rechtsstaat svjedoći rahitičnost naše etno(demo)kratije. Dervo Sejdić ("Rom") i Jakob Finci ("Jevrej"), kao nežigosani uzorci čudne ustavne sorte "Ostalih" (primijeti veliko "O"), imaju to (ne)sretno breme iskupljivanja naše pravne stvarnosti, te njenog (ponovnog) legitimisanja. Po njihovoj tužbi veliko vijeće ("Grand Chamber!") Evropskog suda za ljudska prava sutra će odlučiti o našoj demokratskoj zrelosti, te odrediti naša buduća stremljenja u trpljivosti. Sud će se usuditi biti odvažan, te reći da su odredbe Ustava BiH o članovima Doma naroda Parlamentarne Skupštine BiH, te Predsjedništva (ali i Ustavnog suda, po ustavnom običaju, te Predsjedavajućeg Vijeća ministara po istoj konvenciji, pa i tako dalje) dikriminatorni (s kakvim god impotentnim pravnim posljedicama to bilo)! To je barem čežnja posljednjih endemskih uzoraka apstraktnog građanina ("da možemo uvehnuti sretni"). Ustavni sud BiH, svom snagom svog fašističkog (vidi: E. Šarčević; ali, i ja, što da ne!) pozitivizma, u svojoj odluci (U5/04) izjavljuje, u maniru posljednje istine: "Žao mi je, ali neće ići!". Tog popodneva, negdje u poplavama (i krivicom) natopljenoj zemlji Njemačke, Gustav Radbruch prevrnuo se u grobu, a u zemlji u kojoj se ljudi "vjekovima traže i prepoznaju" Sulejman Tihić spoznao je granice sudskog aktivizma, te gorki završetak jednog "herojskog perioda". Nedugo zatim, povući će svoju drugu apelaciju ("do nekih boljih vremena", valjda dobro znajući da ćemo se svi čoporativno načekati svog Barcelona Traction-a). S nadom da će nas sutra u jedanaest sati Strasbourg negativno integrisati, lahka noć i sretno, riječima: "Od utorka pravna država!"
Ne bilo vam naređeno:
No comments:
Post a Comment