Dictum of the day, or "It was alive!"

Ustavni sud, na koncu, smatra da je svrsishodno da se osvrne i na dio obrazloženja u kojem Vrhovni sud dovodi u pitanje odgovornost tužene Republike Srpske u konkretnom slučaju tvrdnjama da u vrijeme štetnog događaja tužena nije imala status društveno-političke zajednice, niti joj je bio priznat status države da bi bila odgovorna za štetu prema članku 180. stavak 1. ZOO. Prema ocjeni Ustavnog suda, ovi navodi se ne mogu prihvatiti kao razumno obrazloženje, imajući u vidu da je u vrijeme štetnog događaja (ljeto 1992. godine i dalje) postojala organizirana vlast na teritoriju današnjeg entiteta Republika Srpska. Ustavni sud podsjeća da je u relevantnom razdoblju na teritoriju Republike Srpske bio formiran MUP RS, kao organizacijsko tijelo tužene, koji je putem službi javne sigurnosti bio odgovoran za javni red i mir i sigurnost osoba i imovine, kako proizlazi iz odredbe članka 15. Zakona o unutarnjim poslovima koji je važio u to vrijeme. Obzirom na takve okolnosti, čine se neprihvatljivim tvrdnje Vrhovnog suda da tužena nije mogla biti odgovorna za nastalu štetu u konkretnom slučaju.

Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda BiH, br. AP-5070/10, od 29.05.2014., para. 59.