U
okviru ovako postavljene nadležnosti (i misije), Ustavni sud BiH je kroz svoju
dosadašnju praksu, uz primjetan oprez i samoograničenja, iskazao i
respektabilan nivo ekstenzivnog
razumijevanja i interpretacije ustavnoga teksta („slovo i duh“ ustavne
norme), te više ili manje doprinio uspostavljanju visokih standarda u legislativi na svim
nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini (...) odnosno primjenom pozitivnog
ustavnosudskog aktivizma, u više slučajeva demonstrirao zaista
zavidnu i utemeljenu interpretatorsku
širinu i odgovornost (...) (Ipak) većina u Ustavnom sudu BiH, umjesto da ustavnu
normu interpretira stvaralački i dinamički, postupila je nedopustivo formalistički. Oprez i samoograničenje koje je ovakvom
interpretacijom Ustava sebi dao Ustavni
sud u konkretnom slučaju, prema mome mišljenju,
sasvim sigurno odudaraju od potrebe, ali i obaveze da ovaj visoki organ
u nerijetko zamršenim pitanjima ocjene
ustavnosti (pa i u slučajevima koji imaju dalekosežan utjecaj i posljedice na
odnose u Bosni i Hercegovini) pokaže
više hrabrosti i dinamičnosti, kao organ koji uistinu podržava Ustav u sveukupnosti značenja njegovih normi.
Odluka o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda BiH, br. U-13/14, od 4. jula 2014., Izdvojeno mišljenje o neslaganju sudije M. Ćemana
